GlavnaKolumneIbrahim HuseinovicZasto hvalimo Plav i Gusinje, a zivimo tako daleko od njih ? Log in

Pise: Ibrahim Huseinovic

Plavsko-gusinjska kotlina je jedna od naljepsih na Dunjaluku, jer joj je Priroda majka podarila ono sto se ne moze naci na drugim mjestima. Carobni vazduh i klima, puno pasnjaka, zelenila, pitkih izvora i voda, idealnih skijaskih i rekreativnih terena itsl. malo se gdje moze naci kao na ovoj vanseriskoj destinaciji. Bez obzira na sve povoljnosti prirode, drugi ce kazati dara Svevisnjeg Gospodara Nebesa i zemlje, ovaj je kraj pod Crnom Gorom ostao najmanje razvijen, idejno, ekonomski i na drugi nacin napusten i zapostavljen.

Zasto je ovaj prirodno bogat kraj ostavljen da nazaduje i da se nalazi u halu u kojem jeste, nije tesko odgonetnuti. Aktuelna vlast nije nikada iskazala volju da u ovom pogranicnom prostoru na tromedji sa Albanijom i Kosovom bilo sta vise ucini i investira, a da bi nevolja bila jos veca, strucni i kreativni kadrovi su se lagano “iskradali” sa ove svete i drevne Ljuge, odlazeci na drugim i bogatijim destinacijama , vracajuci se Plavu i Gusinju periodicno i na nacin kao sto musafiri posjecuju mjesto koje im je drago i koje zele da vide i obidju.

I danas smo svjedoci da armija mladih ljudi koja se ne moze uhlebiti na ovom prostoru, za boljim zivotom ide u inostranstvo, od Zapadne Evrope i Amerike pa do drugih Drzava u okruzenju. Neki su tamo nasi dijasporci stekli zeljeni kapital i prilicno zapodili, drugi su pak zaglavili, izgubili porodicu i harmoniju zivota koju su uzivali kad su bili ovamo. Halapljivost i pohlepa za sto brzim bogatstvom, dovela je neke nase zemljake u velika iskusenja i neugodnosti. Vjeru svojih predaka umjesto da ju bastine i osnaze oni ju zanemaruju, svoj nacionalni identitet lagano ali sigurno pocinju da gube, a broj porodica u kojima vlada simetrija i ravnoteza je iz dana u dan sve manji.

Stvarno cinjenicno stanje namece zakljucak da su mnogi nasi sunarodnici brzim i nepromisljenim napustanjem svog Vatana docekali zaval i usli u snazna i nepredvidiva iskusenja. Oni danas nijesu u stanju da nekim individualnim potezima izmijene stanje na bolje, na nacin sto ce u svom Zavicaju izgraditi ili obnoviti kucni prag, podici jedan ugostiteljski objekat ili neku malu privatnu firmu. Nasa Dijaspora mora da donese STRATESKI PROGRAM RADI FINANSIRANJU U ZAVICAJU, preko kojeg bi posjedovali i osigurali svoje akcije za ulozeni novac, sve u cilju izgradnje privatnih fabrika, zicara, hotela, razvoja sportskog, rekreativnog i zdravstvenog turizma, poljoprivredne proizvodnje i sl.

Jedino sa ovakvim krupnijim programima i planovima moze se zaustaviti iseljavanje stanovnistva, omoguciti nasem okruzenju da ima gdje doci, boraviti i uzivati, a investitorima pruziti priliku da oplode svoj kapital, te da i dalje investiraju na ovom nasem svetom prostoru. Plav i Gusinje su jos uvijek nasi to jest onih koji zive u njima, a ako ih napustimo bice onih drugih koji ce ih u dogledno vrijeme naseliti ili kolonizirati?! Upamet smo braco i ucinimo nesto za svoj kraj dok jos ima vremena!


Comments

Zasto hvalimo Plav i Gusinje, a zivimo tako daleko od njih ? — 1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *