GlavnaKolumneIbrahim HuseinovicVOLJENOM KREVETU Log in

 

Autor: Ibrahim Hysenaj

Hoj krevetu, delji nas ljezetu, ko se sjeti tebe da napravi, da napravi da te tako sredi, sta bi bilo da nam tebe nije, zivot si nam posve promjenio, uslove nam za odmor stvorio, nema toga da ti hak tvoj nezna, uvijek smo tebe vjerovali, nikada se nijesi pobunio, sto te tako i toliko trose, sto po tebe skacu, lupetaju, sto po nekad ne znaju da sjasu, uvijek si vjeran gazdi bio, i kad te je gazda drugim promijenio, oduvjek je zelja bila jarka, da se dodje do kreveta prava, razna su ti imena davali, od raznih te predmeta pravili, zeleo si vjerni sluga biti, svakom onom ko se tobom kiti, ko na tebe odmara i spava, ko se tisti poslije spavanja, mnogima si dusu povracao, posle teskog i napornog rada, imao si smisla i rjesenja prava, tebe niko konkurentan nije, korisnik se tvoj veselio svaki, dok ga sluzis i odmor mu pruzis, toplinu si jaku iskazivao, gazdama si svojim uvjek vjeran bio, nikada ti niko mahane ne nadje, dimenzija raznih te pravise, sa podlogom meksom ili tvrdjom, uvijek si bio tolerantan, sirokogrud – nadasve galantan, mnoge snove na tebe su usnili, mnogi su se s’tebe srecno probudi, mnoge duse ti si relaksirao, mnoge tajne ljubomorno cuvas, o stvarima mnogim ti si vjerni svjedok, sta bi bilo da nam tebe nije, u kom pravcu bi se zivot odvijao, kad bi doslo vrijeme tvog nestanka, ili kad bi neko tebe zabranio, da nam uvjek stojis na usluzi, da te nema za ono sto jesi, da te nema u formama raznim, po izloga nasih prodavnica, oj krevetu nasa vjerna slugo, kakva slugo – dobricino prava, do kraja si uvijek strpljiv bio, nikada se nijesi naljutio, bez obzira kako su te koristili, sa tobom se tako ophodili, i kad su te ko kofer izbacivali, nikad nijesi jednu prozborio, nit na novi krevet ljubomoran bio, po dobru ti niko ravan nije, ni po dobru ni po strpljivosti, od tebe bi mnogi mogli ucit, poucan si primjer za ostale, kako i sa kim da se razgale, tamu – svjetlo ti si ispratio, rabotama raznim svjedok bio, nikad nijesi znao da si ljutit, i kad su te tovarili puno, imao si za sve istancano culo, da prihvatis i da razumijes, da ostanes uzdignuta cela, ti znas da ce tvoje ime trajat vjecno, da ces zivjet udobno i srecno, svi te vole jer im vjerno sluzis, ni na koga ti se ne rastuzis, vjerno sluzis – vremenu prkosis, svojim djelom samo se ponosis, korisnici tvoji sve to dobro znaju, na ledjima tvojim odmaraju, tvoja pomoc daje ljudskom rodu, puna prava, odmor – razonodu, na tebe su pjesme ispjevane, mnoge tajne sapatom kazane, robove si Bozje usladio, naspavao i snagu im vratio, ljudski rod se stvara preko ledja tvojih, samo djelic dobra tvog nabrojih .


Comments

VOLJENOM KREVETU — No Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *