GlavnaKolumneIbrahim HuseinovicRAMAZANSKA POSJETA KOMSIJI, SLJEDBENIKU DRUGE VJERE Log in

 Autor: Ibrahim Hysenaj

Sveta uputa Kur’an nas uci da i sledbenike knjige tj. neislamiste, koji vjeruju u onaj Svijet, koji cine dobra djela i cestiti su, kao takve smo duzni da ih prihvatimo, postujemo i uvazavamo. Upravo takvog komsiju sam imao cast posjetiti danas u ovim ramaznskim blagdanima, 30.maja 2017.godine u selu Djuricka Rijeka. Rijec je o mojoj posjeti Djuricanin Radoslavu koji ima 87 godina i koji se prije izvjesnog vremena operisao. Susret je bio srdacan sa obije strane, pored njega srela me i njegova snaha u dosta poodmaklim godinama koja je zeljelja da me pocasti sa picem, nasta sam se zahvalio i kazao im da sam postac.

Dobri i plemeniti komsija Radoslav i njegova zena pokojna Zora su jako lijepo proveli i zivovali sa mojim rahmetli roditeljima. To je prijateljstvo bilo i ostalo pravo, istinsko i trajno, bez ikakvog interesa. Moji rahmetli roditelji su uvijek isticali jak karakter ovog naseg komsije druge vjere i nacije, kako njegov tako i njegove saputnice Zore i njihovog potomstva. Ranije smo nekretnine svi radili puno vise nego sada, a ova porodica nam je dozvolila da provodimo vodu za navodnjavanje preko njihovog imanja, iako mi to pravo provodjenja vode preko njihove imovine nijesmo imali. Iako je danas prakticno zemlja i njeno navodnjavanje napusteno i zabataljeno, taj njihov gest da nam omoguce provodjenje vode preko njihovog imanja kako bismo navodnjavali nase njive i livade, bez ikakve nadoknade, ostao je da ga pamtimo vjecito.

Kako moja majka i pokojna Zora, supruga komsije Radoslava nijesu imale rodjene brace, vec samo bracu od striceva, one su se i po toj liniji pronalazile, posjecivale jedna drugu i u odredjenoj mjeri bi zalile i komentarisale sto im Stvoritelj nije dao rodjenog brata da imaju. Obije su bile jako pravicne, bez price i ogovaranja, sto nije svojstveno odredjenom broju drugih zena. Mnogo su se mucile kroz zivot pun nemastine, nevolja i briga, a evo danas obije nijesu zive, neka pocivaju u miru i neka Stvoritelj njima bude zadovoljan. Moj muhabet u kuci komsije Radoslava u selu Djuricu je trajao vise od jednog sata.

Buduci da je u dobrom stanju za svoje godine u kojima se nalazi, on ipak vec neko vrijeme ne izlazi u plavsku carsiju. Kaze da se osjeca ponositim sto je imao nas za komsije, te da je isto tako drugovao sa mojim bratom od strica Hasom, komsijom Dzaferom Ahmemulic, Ahmetom Fejzovim Redzepagic i ostalima. Iako ima djecu rasternu na stranu od Podgorice do Smedereva, kaze da mu najvise gode redovni telefonski pozivi koje mu cini kcerka Vinka iz Podgorice i sama penzionerka i pomalo slabunjava.

Najsrdacnije sam se odvojio sa dragim komsijom Radoslavom, uz zelju da napuni stotinu ljeta, nasta se on simpaticno nasmijao, gledajuci me znatizeljno posred ociju. Dopunio sam svoj iskaz i kazao mu da valja zahvaljivati Bogu posebno kada je insan na svoje noge i kada je pokretan, a sto mi je i on potvrdio i iskazao slaganje sa mojom izjavom.


Comments

RAMAZANSKA POSJETA KOMSIJI, SLJEDBENIKU DRUGE VJERE — No Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *