GlavnaKolumneIbrahim HuseinovicBASTA ME TRAZI A JA NE MOGU Log in
Autor: Ibrahim Husejnovic
Drugi je dan Ramazana na izmaku. Postimo el hamdulilah sa puno lakote, ljubavi i ponosa, svjesni da je post spas za sve nas postace. Dosla nam je iz Njemacke u ovom svetom mjesecu sestra Fata u zijaret, starija od mene cetiri ljeta. Duze nije bila ovamo, jer joj porodicne prilike nijesu to dozvoljavale, tako da nije mogla biti ni na dzenazu nasoj rahmetli majki, koja je na bolji Svijet preselila prije petnajest mjeseci.
Moja sestra Fata je trazila da posjetimo danas mezar mase majke i naseg rahmetli oca Rustema na mezarju Hrankovica, sto smo i ucinili. Suze ju nijesu pitale tokom boravka pored grobova nasih najmilijih i ucenja dova pred dusom njihovom. Trazila je halalek od svoje majke sto joj nije mogla biti na poslednji njen ispracaj. One su jako bile vezane jedna za drugu, a nasa se majka cesto zalila i isticala bi da se njena kcerka Fata rano odvojila od nje, jer je sa svojih petnajest ljeta otisla na rad u Njemacku kod svoje tetke koja je tamo radila i zivjela.
Moja je rahmetli majka imala istancani instinkt za svoj evljad poput mnogih drugih briznih majki, a isto tako je imala pravilnu procjenu da uoci slicnosti i razlicitosti svog potomstva. Nasu bi sestru Fatu, koja nas od juce zijarati i kojoj smo se jako obradovali, nasa majka posebno mazila, jer je znala sta njenoj kcerki godi, buduci da se rano odvojila od svoje majke i da joj je ranim odlaskom u Njemacku prakticno uskracena majcina ljubav, paznja i bliskost. Zeljela je zato nasa rahmetli majku da to stanje i manjkavost toliko koliko sanira, pa bi svojoj kcerki Fati prilikom svakog telefonskog razgovora sa njom, tepala rijecima: Mace, mace mala, ti si nesto krala, mleka iz ormara. Iako je mojoj sestri blizu 65 ljeta, ona je uvijek isticala da joj nedostaje macinog mazenja, bas na nacin i u mjeri kako se to cini prema maloletnoj djeci.
Danas u ovom svetom mjesecu Ramazanu, kada sabiramo utiske o nasim rahmetli roditeljima, nekako u prvom planu proviru sjecanja na nasu majku jer je skorije preselila na ahiret. Zakljucili smo da joj je zivot bio tezak, kako njoj tako i nasem ocu, jer su u teskim uslovima porodili i odgajili sedmoro djece, kupovali nekretnine u Zavrsu kod Plava i bitku bili kako bi izasli iz nemastine i oskudice u kojoj su se nalazili. Nasa je rahmetli majka mnogo voljela cvijece, pa je ispred nase porodicne kuce u selo Zavrs posjedovala bastu povrsine izmedju 2-3 ara, zasijanu razlicitim cvijecem i ruzama, kojima su mnogi zavidjeli i divili se. Kako ne bi sve to otislo u zaborav snimili smo traku o majcinoj basti i njenom prisustvu i radu u njoj.
Kada je nasa rahmetli majka Nailja oboljela, zar i zelja da radi u svojoj prekrasnoj basti i na imanju nijesu se nikako gubili. Jedne je prilike tako bolesna otisla u svoj vrt pun ruza i cvijeca, zadrzala se tamo koliko je mogla, ali se ljutito vratila govoreci: ” Basta me trazi, a ja ne mogu”.
Neka je rahmet svim nasim rahmetlijama, da im se Allah smiluje i uvede ih u dzennet, amin. Sveti mjesec Ramazan je prilika da sto vise dova zanijetimo i proucimo za nase najmilije, jer se one posebno u ovom mjesecu prihvataju.

Comments

BASTA ME TRAZI A JA NE MOGU — No Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *