Pise: Ibrahim Huseinovic

Da bi ste živjeli na brdovitom Balkanu, održali svoj ponos, podigli i prehranili svoju nejač itd, itd, treba vam puno odricanja, samopregalaštva, borbe sa životnim nedaćama, vjere u sebe i u sudbinu. Ljudske sudbine su različite i pod ovim Nebesima je za svakoga ostavljena oaza prostora koja će se koristiti na ovaj ili onaj način. Svaka je individua nadahnuta za po nešto svoje spečifično, a čovjekov kod ili šifra se određuje prilikom njegovog začeća. Srodne duše se uvijek traže i u životu pronalaze, kao da je nepisano pravilo da pošteni preferira poštenoga, kockar kockara, vjernik vjernika, lopov lopova i tako redom.

Brdoviti Balkan onima koji pošteno hoće da žive ne nudi puno izbora i nije im bezrezervno i pod svaku cijenu naklonjen. Odricanje od puno čeka je neizostavno i obavezno, a oni koji to na vrijeme ne shvate brzo ih stigne starost pa se pitaju đe su bili u mladosti i šta su činili? Pojedini znaju da nakuruju i navodno se kaju, navodeći da nikada ne bi činili ono što su činili, da su znali da je dunjaluk zaista varljiv i da je brzo prohuji.

Oni koji su stvorili porodicu, a nijesu bili zot (u stanju), da se prema njoj pravilno ophode i da ju na valjan način proprate i podrže, bolje i da ju nijesu stvarali. Jer, porodica kao osnovna ćelija zajedništva, pomaganja, podrške i međusobne ljubavi, opstaje i biva srećna samo onda ako su u njoj ispunjeni makar osnovni kriteriji i potrebštine, prije svega da porodica ima obezbijeđeno stanbeno pitanje, da ima da se hrani, liječi, školuje, da može da se kreće i da posjećuje rodbinu i prijatelje, da se odmori na more ili uneki planinski centar, poslije napornih poljskih i drugih radova i slično.
A ako svega ili znatnog dijela navedenog nema, porodica zapada u krizu, dolazi u iskušenja, sukobe,očaj i netrpeljivost, što sve na kraju može dovesti i dovodi do raspada porodice. Nikakvo nije čudo, kada mlađi član porodice pogriješi ili izađe iz pravog kolosjeka, najveći su problemi onda kada glava kuće napravi sijaset grešaka u kontinuitetu, koje se nikako ne mogu popraviti ili otkloniti.

Na pojedinim banalnim primjerima želim da dokažem šta Tamo-oni i tamo pojedini kabulje (čine) i koji svojim činjenjem ili nečinjenjem svojoj užoj porodici pričinjavaju nenadoknadivu štetu. Gledao sam čovjeka i nijesam mu se mogao načuditi, koji je ostavljao porodicu bez suvog mesa, kojeg je ko bajagi osušio i pripremio za porodicu, a ustvari tim je suvim mesom svakodnevno punio svoje džepove i dijelio ga društvu sa kojim je konzumirao alkohol; Sledeći loši primjer se odnosi na one koji i zadnji svoj euro potroše na automate, igre na sreću, karte i druge vidove kocke. Njih nije briga što su svakim takvim činom potrošili hranu svoje djece, što su im napravili traumu i brigu ili su ih spriječili da se školuju ili se kvalitetno liječe, ako za to postoji potreba.

Tamo-oni su uvijek želeli da i On bude u njihovom jatu i da oponaša njih, a zbog njegovog odbijanja bili su rasrđeni, netolerantni i bijesni. On je sa svoje strane takođe želeo da Tamo-oni prevrnu ploču i da slijede njega. On je znao da su Tamo-oni na krivom putu i u zabludi dubokoj, a Tamo-oni međutim nijesu znali da je On na pravom putu i da mu hajra može vidjeti i viđa ne samo porodica već i drugi subjekti u okruženju.
A onog momenta kada se u sopstvenoj porodici prekrši familijalni kodeks, harmonija i simetrija, kada svom potomstvu povrijedite ponos i uskratite mu elementarna prava i slobode koje mu niko drugi ne može nadomjestiti, tog trenutka prestajete biti očekivani autoritet, ponos i glava porodice, a umjesto toga dođete do omražene titule Tamo-on ili Tamo-oni, jer nijeste želeli biti On ili Oni.

Share on Facebook

Tweet

Follow us