-Mnogo se toga dogadjalo I zbivalo u nasem kraju a da se nije ni culo ni vidjelo. I pored svih nedaca ljudi su iz nasih krajeva su uvijek bili kreativni, istaknuti , zadivljujuci, interesantni a ponekad neobicni i na prvi pogled nedoticni. Oni sto su darivani ovim posebnostima ponekad ostvare i ono sto je na prvi pogled nedoticno, pa cak i poput ptice preletjeti iznad svojeg rodnog mjesta.
Vinuti se u visine u svojstvu pilota i osjetiti cari nebesa nije niti lako niti jednostavno za ljudski rod, a ovu previlegiji dozive samo onikojima je bog darivao hrabrost I zelju koja nadjacuje svaki strah od mogucih posledica. Mnogo je onih koji sanjaju o tome ali je malo njih koji to u stvarnosti i dozive. Kada zelja za letenjem predje u stvarnost i pruzi se mogucnost za tako nesto, onda se obicno prodje kroz proceduru obucavanja pa napokon dodje i taj trenutak sjesti za upravljacem letjelice. Medjutim kada se preskoce procedure obucavanja, kad strpljenje prelije casu a zelja i hrabrost pobijede razum, onda je sjesti za upravljacem aviona jednako kao i hodati na zici iznad ponora. Oni koji nijesu dozivjeli to i ne izgleda toliko strasno ali za one sto su prezivjeli, vise izgleda na samoubistvo nego na hrabrost. Ovakvo je misljenje dijelio i njegov instructor jer je bio zaprepascen potezom Koljenovica, da preuzme upravljac letjelice sa samo 8 sati obucavanja. On je informisan telefonom odmah poslije prvog Saljovog uzlijetanja I ovako prekomentarisao.
Sta?? Kako?? On je lud, Ahh do djavola, on se nece znati spustit! – bile rijeci Joksimovica, kapetana vazduhoplovstva u penziji I instruktora letenja, znajuci da je spustanje najtezi dio radnje i da je zato potrebno mnogo vise prakticnog obucavanja, a koji je do tada vise teoretski obucavao Salja Koljenovica vjestinom letenja.
Salih zvani Saljo Kolenovic, penzionisani milicionar iz Gusinja u tada 48-oj godini zivota ostvario je svoj djecji san I kao prvi Gusinjanin preletjeo iznad svog rodnog mjesta. medjutim Pouzdan u sebe I pun fizicke I psihicke sposobnosti Saljo je prezreo strah I moguce posledice za njegov zivot ali je ispunio majci obecanje koje je jos kao djecak dao. Kao najmilije I najstarije dijete majka mu je uvijek govorila, – ‘Sine svi hodalji ti ljeceo”, a on joj je stalno odgovarao, – Hocu Majko a ti ces biti ziva. Interesantno je da je mali jednomotorni avion zmaj bio dvosjed koji je kupio za svoje pare I da je u zadnjem sjedistu jedino njegova majka bila dobrovoljac i imala hrabrosti sjesti u prvim satima letenja sa izgovorom, -”Ako ti odes nek odem I ja”.
Nadlijetanje iznad Plava I Gusinja bila je prava atrakcija za gradjane doline kao I senzacija toga vremena. Bilo je I onih koji su ovu atrakciju ispunjavali i homorom, pa su neki jednog stocara iz sela nadomak Plava nagovorili, suditi Koljenovica jer je navodno njegovo tele skocilo u vodu prestravljeno dog je Saljo nadlijetao avionom. Nazalost ovaj avion zmaj nije bio prilagodjen visokoj nadmorskoj visini na kojoj su smjesteni nasi krajevi I zahtijevao je mnogo jaci motor. Ovaj nedostatak Saljo nije ocekivao u odnosu na gust primorski vazduh gdje je I vrsio obuku, pa je bio prinudjen staviti tacku na ovu neizvjesnost.
Za Gusinje-info. S.K.